Povijest škole

Od obrtne škole utemeljene 1882. godine do I. tehničke škole Tesla

Razdoblje prije prvog svjetskog rata
Temelji zagrebačkog stručnog školstva postavljeni su 1882. godine, kada je u Zagrebu osnovana Obrtna škola pri Muzeju za umjetnost i obrt .
Prva takva škola na svijetu osnovana je 1851. godine u Engleskoj, a trideset jednu godinu kasnije i Zagreb slijedi taj primjer.
Obrtna je škola pri osnutku imala četiri odjela:

• građevno obrtni
• mehaničko obrtni 
• umjetničko obrtni 
• kemijsko obrtni 

Građevna stručna škola se 1897. godine osniva kao zasebna jedinica u okviru Obrtne škole i time započinje proces razdvajanja Obrtne škole, usmjerene prvenstveno prema umjetničkom oblikovanju proizvoda, od Tehničke škole usmjerene na obrazovanje stručnih kadrova potrebnih u industrijskoj proizvodnji.


Razdoblje poslije prvog svjetskog rata
Taj proces je tijekom idućih desetljeća doveo do osnivanja Srednje tehničke škole (proizašle iz dotadašnje Građevinske škole) i Više tehničke škole kao zasebne i novoosnovane obrazovne ustanove. S druge strane taj isti proces doveo je Obrtnu školu do Više škole za umjetnost, zatim do Akademije za umjetnost i obrt te na kraju do Akademije likovnih umjetnosti.

Srednja tehnička škola, koja je u žarištu našeg razmatranja, bilježi u međuratnim godinama dinamičan programski razvoj. Na početku, 1920. godine ona je bila škola za građevinsko obrtne poslovođe, da bi se 1923. godine obogatila Školom za strojarske poslovođe, 1928. godine geometarskim odjelom i 1931. godine Večernjom škole za elektromontere. Iste se godine osniva strojarski odjel, a 1937. godine elektrotehnički odjel pri toj školi.

Nastojanja škole da udovolji rastućim potrebama industrije nisu bila praćena razumijevanjem vlasti i škola radi na skučenom prostoru u nehigijenskim prostorijama. Arhivski izvještaji pokazuju npr. da je 1939. godine zbog skučenih mogućnosti nastave bilo odbijeno čak 200 odličnih i vrlo dobrih učenika (bilo je mjesta samo za 160, a primalo se 280 učenika), te da je znatan broj učenika obolijevao od tuberkuloze. Postavljen je zahtjev da se izgradi nova školska zgrada, ali drugi svjetski rat prekida sve napore u tom smjeru. U teškim ratnim uvjetima Tehničku školu je završilo vrlo malo učenika.


Razdoblje poslije drugog svjetskog rata
Nakon završetka rata potrebe za obrazovanjem stručnih kadrova se umnogostručuju. Škola dobiva velike zadatke a i novi status. 1. prosinca 1946. godine postaje Savezna tehnička škola i prima u svoje odjele čak 1096 polaznika iz raznih republika. Iduće godine rješava se i pitanje prostora dovršenjem zgrade u Klaićevoj 7.

Prvih je godina školovanje u saveznoj školi trajalo samo tri godine, što je i razumljivo s obzirom na hitne potrebe za stručnjacima u ratom opustošenoj zemlji. Tako je prva upisana generacija završila školovanje 1949. godine. Međutim, programska raznorodnost Savezne tehničke škole dovodi do njenog ukidanja, a od pojedinih odjela osnivaju se posebne tehničke škole:

• arhitektonsko-građevinski odjel postaje samostalna škola pod nazivom Tehnička škola
• geodetski odjel postaje Geometarski praktikum
• strojarski, elektrotehnički i kemijski odjel postaju Tehnička škola industrijskog smjera

Ne smijemo zaboraviti da je u tim poratnim godinama gospodarski razvoj bio ubrzan i da je dinamiku tog razvoja pratila i potreba za stručnim kadrovima što znači i za obrazovanjem tih kadrova. Sve se to odražavalo na transformaciji obrazovnih ustanova, kako u smislu uvođenja novih programa tako i u smislu pronalaženja novih organizacijskih oblika obrazovanja stručnjaka potrebnih u danom trenutku. Time se objašnjavaju mnoge organizacijske i sadržajne transformacije kroz koje su prošle tehničke škole nastale 1948. godine od Savezne tehničke škole.

Navest ćemo samo najznačajnije od tih promjena, pri čemu ćemo pratiti upravo ona zbivanja koja su od Tehničke industrijske škole dovela do formiranja današnje I. tehničke škole:

• 1952. godine Tehnička industrijska škola prerasta u Tehničku školu iz koje se 1960. godine izdvaja Kemijski odjel kao zasebna odgojno-obrazovna ustanova.
• 1960. godine dijeli se elektrotehnički odjel Tehničke škole na odjel jake i slabe struje. 
• 1961. godine na Tehničkoj školi počinje školovanje odraslih za strojarske tehničare i elektrotehničare jake struje. 
• 1962. godine uvodi se izvanredno obrazovanje za one kandidate koji žele nastaviti školovanje ali nemaju uvjeta za redovno pohađanje nastave čak ni u večernjim satima. 
• 1965. godine iz matične zgrade u Klaićevoj 7 seli Kemijski školski centar. Kako je Građevinski školski centar to učinio još 1963. godine na ovoj lokaciji ostaje samo Tehnička škola u čijem su sastavu strojarski odjel i elektrotehnički odjel jake i slabe struje. 
• 1966. godine osnovana je opća srednja škola kao eksperimentalna škola strojarskog i elektro usmjerenja. 
• 1966. godine je Tehnička škola, odlukom Skupštine grada od 18. ožujka prerasla u Školski centar za strojarstvo i elektrotehniku. 
• 1969. godine Školskom centru se pripaja škola s praktičnom obukom "Joža Vlahović" a isto tako i njezine večernje škole. 
• 1970. godine u Centru se otvara škola za industrijske poslovođe kao pokušaj da se praktičnim programima proširi krug kvalificiranog kadra potrebnog u doba industrijskog razvoja. 
• 1978. godine Centar za strojarstvo i elektrotehniku mijenja ime u Obrazovni centar za automatiku, energetiku i procesnu tehniku, a iste godine se spaja s Školskim centrom elektroprivrede. 
• 1979. godine je nazivu centra dodano i ime Nikole Tesle, jednog od najistaknutijih imena u povijesti elektrotehnike. Iste se godine u Centar uključuje Studij pogonskih inženjera strojarstva i elektrotehnike pogonsko-remontnog smjera iz Školskog centra zračnog saobraćaja. Time ovaj Centar dobiva status visokoškolske ustanove u kojoj se stječe srednje i više obrazovanje od III. do IV. stupnja. 
• 1980-tih godina reforma odgoja i obrazovanja zahvaća i programsku strukturu srednje školskih centara. U tim je previranjima Centar "Nikola Tesla" pretrpio vjerojatno najznačajnije transformacije. 
• 1991. godine od Centra "Nikola Tesla" nastaju Elektrostrojarska tehnička škola i X. gimnazija. 
• 1996. godine Elektrostrojarska tehnička škola mijenja ime u I. tehnička škola da bi se zauvijek znalo tko je od tehničkih škola utemeljen prvi. 

• 2001. godine I. tehnička škola mijenja ime u I. tehnička škola Tesla i to ne bez razloga, jer: "Titan među znanstvenicima, Nikola Tesla izumio je elektromotor na izmjeničnu struju i tako oslobodio uspavanog diva električne energije. Ukrotio je divlju snagu Nijagarinih slapova te izumio telefonsko pojačalo, lučnu svjetiljku, Teslin svitak – transformator. Od 212 službeno priznatih Teslinih izuma, njih 110 se danas široko primjenjuje."

Tesla je bio tehničar i čovjek izvan vremena. Učenici i djelatnici I. tehničke škole Tesla, postavili su 18. lipnja 2007. godine, u predvorju I. tehničke škole Tesla, bistu jednom od najvećih izumitelja svih vremena.
Odlikovanje Predsjednika Republike g. Stjepana Mesića dodijeljeno 2007. godine I. tehničkoj školi Tesla za inovaciju "Teslina ruka" bio je veliki poticaj za stvaralački rad naših učenika.

Danas I. tehnička škola Tesla ima 1059 učenika, od kojih svega 12 učenica, podijeljenih u 40 razrednih odjela i to 32 razredna odjela elektrotehničke struke i 8 razrednih odjela strojarske struke. Radi se u dvije smjene. Nastavnički zbor čini 90 nastavnika, a zaposleno je ukupno 115 djelatnika.

Ukupni prostor I. tehničke škole Tesla iznosi otprilike 8000 m2 unutar kojeg otpada na:

• učionice 1600 m2 
• radionički prostor 2500 m2 
• laboratorijski prostor 500 m2 
• kabinetski prostor 250 m2 
• specijalizirane učionice 200 m2 
• praktikum 100 m2 
• dvorana za tjelovježbu 500 m2 

U ovoj školi učili su i mnogi istaknuti sportaši. Tu tradiciju nastavljamo i danas razvijajući sposobnosti mladih kroz slobodne aktivnosti i natjecanja. Na obnovi škole u materijalnom i moralnom smislu mnogo se učinilo, tako da možemo očekivati bolju budućnost.